NIKOLJDAN: Sveti otac Nikolaj, arhiepiskop mirlikijski

0 1.169

Sveti Nikola se praznuje u celom hrišćanskom svetu i najčešća je slava kod Srba, gde polovina slavi, a druga polovina ide na slavu.

Sveti Nikola

Nikola je bio sin jedinac znamenitih i bogatih roditelja, Teofana i None, žitelja primorskog grada Patare u Maloazijskoj oblasti Likiji. Odmah po rođenju u Nikoli je, kako svedoči predanje, mogao da se prepozna budući čudotvorac jer je prilikom krštenja mogao da stoji sam na svojim nogama bez ičije pomoći. Pri krštenju je dobio ime Nikolaj, što u prevodu znači pobeditelj naroda. Pod uticajem svoga strica, koji je bio episkop grada Patare, Nikola se posvetio svešteničkom životu i ubrzo pročuo po svom neumornom radu, milosrđu i nepokolebljivoj veri u Isusa Hrista. Posle smrti roditelja, razdelio je svu imovinu siromasima i ništa nije ostavio za sebe.

Po smrti njegovog strica, episkopi i sveštenici iz Likijske oblasti, iskupe se da izaberu novog arhiepiskopa i dogovore se da izaberu najvrednijeg i najtačnijeg u izvršavanju dužnosti. Pošto su se uverili da je upravo Nikola takav, izaberu ga za arhiepiskopa mirlikijskog.

Kao arhiepiskop Nikola je poučavao narod u veri, ne samo u crkvi, već i po domovima, na ulici i na svakom mestu. Mladić je savetovao, obilazio bolesne, sužnje otkupljivao i puštao na slobodu, žalosne je tešio, a grešnicima je pokazivao put i načine da se poprave. Kada je nastalo ljuto gonjenje hrišćana pod carem Dioklecijanom, Nikola je dopao tamnice i u njoj proveo mnogo godina, sve dok car Konstantin ne dade svima slobodu, te se Nikola opet vrati na svoju arhiepiskopsku stolicu.

Nikola je obišao sva sveta mesta. Na ovom putu desili su se mnogi čudnovati slučajevi. Priča se da kada se Svetitelj navezao na more, on predskaza oluju. Mornari, poznavajući sve morske znake, ismijavali su Nikolu što govori o stvarima koje nerazume, govoreći da oluje neće biti. Ali se uskoro navukoše gusti crni oblaci, zaduvaše jaki vetrovi i užasna bura počne da besni. Svi se na lađi uplašiše, očekivajući da svakoga časa postanu žrtve zapenušanih talasa. Nikola pade Bogu na molitvu i oblaci se raziđoše, vetar presta i bura se utiša.

Ima mnogo priča kako je Nikola pomagao ljudima u bedi i nevolji. Jednom je zavladala velika glad u Likiji, a u Italiji je bio jedan trgovac koji je imao mnogo žita. Njemu se Nikola obratio u snu ponudivši mu tri zlatnika da odveze brod pun žita u Likiju. Trgovac tako i učini. Svo svoje žito je prodao, a grad Mir spasio od gladi.

Sveti otac Nikola

Nikola je bio i vešt diplomata. Jednom je izbila pobuna u Frigiji. Car Konstantin posla trojicu vojvoda sa vojskom da uguše pobunu, međutim vojnici su se iskrcali u Likiju, gde su odmah počeli da zlostavljaju stanovništvo i otimaju od naroda. Nikola je pozvao vojvode u svoju kuću i zamolio ih da obuzdaju svoje vojnike. Ovi to i učiniše. Upravo u to vreme jedan nevini građanin je bio osuđen na smrt. Osudio ga je jedan upravnik, koji je hteo na taj način da dođe do bogatstva tog građanina. Nikola je siromaha spasio od sigurne smrti na gubilištu i osudio upravnika zbog gramzivosti i srebroljublja. Vojvode su zatim nastavile put u Figiju gde su ugušile bunu. Vrativši se caru Kontantinu, vojvode su očekivale nagradu i pohvalu, ali jedan carev službenik ih je osudio kao izdajnike i bacio u tamnicu. Iz tamnice su se vojvode molile i prizivali Nikolu da ih spasi od pogubljenja. Nikola se sledećeg dana pojavio kod cara Konstantina i iznudio oprost vojvodama. Kada su se vojvode zahvalile caru što im je poštedio život, on im je saopštio da to nije on uradio, nego da je za to zaslužan sveti čovek, Nikola.

Sveti Nikola se smatra zaštitnikom dece, učenih ljudi, trgovaca, mornara, putnika uopšte. Nekada se na svim hrišćanskim brodovima nalazila ikona Svetog Nikole, a on se posebno praznovao duž Jadranskog i Sredozemnog mora, gde je bio običaj da se na taj dan ne isplovljava, a brodovi na pučini usidre i plovidbu nastave sutradan. Takođe, on je zaštitnik mnogih gradova i luka (posebno u Grčkoj i Italiji). U grčkom folkloru Sveti Nikola se opisuje kao „gospodar mora”. U modernoj Grčkoj i Srbiji on je jedan od najpoštovanijih svetitelja. Sveti Nikola se praznuje kao dečji praznik u Nemačkoj, Holandiji i Belgiji, tada deca dobijaju poklone ukoliko su bila poslušna. Smatra se da je običaj po kome se deci uoči Svetog Nikole u cipelice potajno stavljaju pokloni potekao otuda što Sveti Nikola svoja dobročinstva nikada nije činio javno. Bio je poznat je po tome što je tajno davao ljudima novac, a sada se na Zapadu često poredi sa Deda Mrazom, koji se na engleskom zove Santa Kloz, što je skraćeno od Santa Nikolaus (Sveti Nikola). Sveti Nikola je umro u petak, 6. decembra (odnosno 19. decembra po novom ili Grigorijanskom kalendaru) 343. godine i sahranjen je u Sabornoj crkvi u Miri. Tu je njegovo telo počivalo više od šest vekova, a hrišćani su dolazili na njegov grob i dovodili svoje bolesnike. Među njima su bili i Sloveni sa Dona koji su posećivali Nikolin grob i tamo tražili izbavljenje i dovodili bolesne radi izlečenja. Otuda se može objasniti zašto je Sv. Nikola toliko omiljen kod Srba.

Kada su Turci u jedanaestom veku osvojili Likiju, mošti Svetog Nikole su prenete u Bari u Italiju. Tri godine potom građani Barija podigli su velelepnu crkvu svetom Nikoli. Ovom hramu je docnije srpski kralj Stefan Dečanski slao bogate priloge i čitavu crkvu ukrasio srebrom u znak zahvalnosti jer mu je, kako je smatrao, sveti Nikola povratio vid. Žitije Svetog oca Nikolaja, arhiepiskopa mirlikijskog možete pročitati ovde.

Ostavite odgovor

Vaša adresa E-pošte neće biti objavljena